Odgovor: Sura El-Adijat i njen komentar:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Tako mi onih koji dahćući jure pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu pa u njoj u gomilu upadaju - čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan i sam je on toga, doista, svjestan, i on je, zbilja, u ljubavi za dobrima dunjalučkim žestok. A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima. (El-Adijat, 1-11).

Komentar:

Allah se kune konjima koji trče pa se čuje njihov glas i disanje zbog silnog trčanja.

I kune se konjima koji trčeći snažno po kamenju prave varnice svojim kopitama.

I kune se konjima koji rano jutrom napadaju neprijatelja.

I svojim trčanjem pokreću i dižu prašinu.

Pa u sredinu gomile nevjernika upadaju sa svojim konjanicima.

Doista čovjek svojom nezahvalnošću sprječava dobro koje od Njega Gospodar želi.

On je svjedok toga što radi, što nikako ne može da zanegira,

On je, uistinu, jako škrt uslijed silne ljubavi prema imetku.

A zar ovaj čovjek koji je obmanut dunjalučkim životom ne zna da, kada kaburovi budu prevrnuti i kada Allah iz njih proživi ljude radi obračuna, stanje neće biti onako kako je zamišljao,

i kada budu ispoljene namjere i uvjerenja koja su bila skrivena u srcima.

Toga Dana Allah će o svemu biti obaviješten, jer Njemu ništa nije skriveno i On će ih za njihove postupke obračunati onako kako su zaslužili.